20.05.2021., četvrtak

"Književno veče srijedom": Lidija Pavlović-Grgić i Marija Fekete-Sullivan Online program "Književno veče srijedom" Društva bh. pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj ugostio je u srijedu navečer književnicu, novinarku, publicisticu i ilustratoricu Lidiju Pavlović-Grgić i njezinu posebnu gošću Mariju Fekete-Sullivan, književnicu, prevoditeljicu i vlasnicu digitalne izdavačke kuće Style Writes Now. Moderatorica je bila Milena Rudež, književnica i prevoditeljica koja već 30-ak godina živi i stvara u Danskoj pišući poeziju i prevodeći bh. i danske autore, a program su pratili pisci i ljubitelji književnosti sa svih strana svijeta. Pavlović-Grgić je predstavila svoje nove knjige priča za djecu objavljene krajem 2020., zbirke priča „Najjača riječ“ (IK Planjax, Tešanj) i „The Richest Child Around“ (Style Writes Now, Sarajevo) te podsjetila na ranije naslove, poput zbirke poezije „Leteći ljudi“ čije su pjesme prevedene i objavljene na deset jezika. - Knjiga „Knjiga najjača“ riječ objavljena je u IK Planjax, izdavačkoj kući s kojom godinama imam lijepu suradnju. Obuhvaća 25 kratkih priča inspiriranih mojim djetinjstvom i odrastanjem moje kćeri, kojoj je knjiga i posvećena, te susretima s djecom, a ja sam ju ilustrirala kao i svoje ostale knjige za djecu. Zbirka priča na engleskom jeziku „The Richest Child Around“ realizirana je zahvaljujući prevoditeljskom, uredničkom i izdavačkom angažmanu Marije Fekete-Sullivan i sadrži deset priča, a dostupna je na Amazonu gdje će se uskoro pojaviti i njezino tiskano izdanje, kazala je Pavlović-Grgić koja je osim svojih pjesama objavljenih u dvojezičnoj danskoj antologiji „Ny lyrik fra Bosnien-Hercegovina“ iz 2018. pročitala priču „Rod“ zastupljenu u obje predstavljene knjige. Također je podijelila s prisutnima audio verziju bajke „Tu gdje zastade konjic“ (iz knjige „Gdje živi bajka?“, IK Planjax, 2019.) koju je naratorski vješto oživio za Radio Mariju BiH Vlado Kudić, pisac, kantautor, novinar i profesionalni vojnik. Fekete-Sullivan, koja je uz Milenu Rudež i recenzentica knjige „Najjača riječ“, pobliže je predstavila tu i knjigu „The Richest Child Around“. Istaknula je kako su je priče tih knjiga privukle vještinom pisanja, duhovitošću i univerzalnim porukama dobrote koju će zasigurno prepoznati čitatelji svih generacija. Pavlović-Grgić je podsjetila na vrijedan dugogodišnji prevoditeljsko-izdavački angažman Fekete-Sullivan u sklopu Style Writes Nowa, njezinu poznatu knjigu za djecu „Sirenin san“, koja je od prve objave 1995. u Singapuru doživjela više izdanja diljem svijeta. Također, podsjetila je i na nominaciju Fekete-Sullivan za u prestižnu nagradu „Astrid Lindgren“. - Dugi niz godina pišem za djecu, a „Sirenin san“ objavljen je na više jezika i svako izdanje ima zasebne ilustracije, pa tako čak i likovnih umjetnika iz Gambije i Švedske. Velika je čast biti nominirana za nagradu „Astrid Lindgren“, a prije mene su istu nominaciju zaslužili poznati bh. pisci za djecu: Bisera Alikadić, Fahrudin Kučuk, Mirsad Bećirbašić, Jagoda Iličić, Ljubica Ostojić, Šimo Ešić, Ferida Duraković… Drago mi je da sam unutar svojeg izdavačkog projekta Style Writes Now objavila na engleskom sve njih uz stotinjak drugih naslova koji su dostupni na Amazonu i tako ih mogu upoznati čitatelji širom svijeta, rekla je Fekete-Sullivan koja je također čitala svoje kratke priče za djecu, a između ostalih i naslov „Sretni zet“. Budući da je Pavlović-Grgić od početka suradnica i odnedavno predsjednica žirija za izbor najljepših bajki Festivala dječije umjetnosti FEDU, a Fekete-Sullivan dobitnica prve nagrade „Planeta Bajka“ za najbolju neobjavljenu bajku u 2017., obje gošće su podsjetile i na značaj međunarodnog umjetničkog projekta FEDU čiji je cilj u više vrsta umjetnosti podržavati razvoj talentirane djece i predstavljati najbolje od dječjeg stvaralaštva i stvaralaštva za djecu te su u duhu te teme pročitale i stihove Fahrudina Kučuka, poznatog pisca za djecu te začetnika i direktora FEDU-a. Dnevni list

- 14:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.04.2021., srijeda

Primarni cilj FEDU-a je potaknuti djecu na iskazivanje i njegovanje talenata i kreativni rad te ljubav prema umjetnosti Udruženje za promociju kulture Fani i 7. Festival dječje umjetnosti FEDU organizirali su natječaj za izbor najljepše neobjavljene bajke u dvije kategorije – za odrasle autore i djecu. Razgovaramo s predsjednicom FEDU-ovog žirija za izbor najljepše bajke, književnicom Lidijom Pavlović-Grgić. Lidija, vjerujem da je na natječaj pristiglo puno bajki dječjih pisaca i djece…? -FEDU je festival međunarodnog karaktera, koji svake godine od 3. do 7. svibnja u Sarajevu ali i izvan glavnog bh. grada promovira stvaralaštvo za djecu u teatru, književnosti, glazbi i likovnosti i stvaralaštvo djece te organizira niz edukativnih i drugih sadržaja na radost i malih i odraslih ljudi. Primarni cilj FEDU-a je potaknuti djecu na iskazivanje i njegovanje talenata i kreativni rad te ljubav prema umjetnosti. Važan segment književnih sadržaja festivala je i bajka, pa FEDU godinama već traga za najljepšim neobjavljenim bajkama u dvije kategorije – za odrasle autore i djecu. Kad je riječ o odraslima, bajke pristižu iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, a kategorija za djecu obuhvaća učenike osnovnih škola iz Bosne i Hercegovine. Članovi žirija i ove godine pred sobom imaju široku paletu kvalitetnih bajkovitih kreacija. Moram spomenuti i svoje kolege u žiriju. To su poznati i vrsni pisci za djecu i odrasle: Slavica Lončarić Đugum iz Hrvatske, Draško Došljak iz Crne Gore te Šaban Šarenkapić i Aleksandra Čvorović iz Bosne i Hercegovine. Kao i prethodnih godina, odziv je velik i ovih dana privodimo opsežan, zahtjevan ali i vrlo lijep posao. Jako nas vesele bajke i afirmiranih književnih imena i talentiranih autora za koje će se tek čuti, a posebice nas raduju bajke ispisane dječjom rukom i maštom. Zahvalni smo svim bajkopiscima, a osobito najmlađima, učenicama i učenicima, koji u ovom teškom vremenu pandemije pišu i dišu s nama. Moram spomenuti da će direkcija FEDU-a poslije proglašenja nagrađenih ,pristupiti objavi svojeg tradicionalnog izdanja – „Vilenjakova pera“. Ta zbirka nagrađenih bajki svake godine ujedinjuje nagrađene poznate pisce za djecu i darovite učenike, što daje poseban značaj ovom izdavačkom projektu koji je, podsjetimo, proteklih godina među svojim koricama obuhvatio puno afirmiranih imena književnosti za djecu (Marija Fekete Sullivan, Muhidin Šarić, Ljubica Ostojić, Fuad Tabak, Tatjana Pokrajac-Papucci, Aleksandra Čvorović, Ismet Bekrić, Jasmina Žiljak-Ilinčić, Zejćir Hasić, Blaga Žurić, Medmed Đedović, Anita Martinac, Miljenka Koštro, Tatjana Andrejević…). Također, svake godine „Vilenjakovo pero“ donosi iznimne ilustracije profiliranih umjetnika, a ta zbirka ima i već ustaljeni specijalni dodatak s bajkom koju najmlađim čitateljima daruje poznati pisac za djecu te direktor i pokretač FEDU-a Fahrudin Kučuk. Na taj način uvode se najmlađi u svijet umjetnosti, oplemenjuju se njihove duše… -FEDU kroz sve svoje projekte i sadržaje na prvo mjesto stavlja dijete, želeći ga razveseliti, nasmijati, naučiti nečem novom i potaknuti na kreativni rad u nekom vidu umjetnosti koji bogati um i dušu te potiče na dobra djela. U sve to je uključen veliki broj profesionalaca koji tijekom čitave godine, a ne samo tijekom trajanja festivala, žive i rade za one na kojima svijet ostaje. Rade to srcem, nastoje dati najbolje od sebe i djeca to na veliku radost FEDU-ove ekipe prepoznaju. Čak i u ovim teškim pandemijskim vremenima nalazimo načine kako bismo se kroz umjetnost družili i bogatili s djecom. Ovogodišnji FEDU se realizira online, a radi se punom parom kako bi Festival i u tom obliku imao kvalitetne i djeci zanimljive programe i sadržaje vezane za teatar, književnost, likovnu umjetnost, glazbu, različite projekte djece i pothvate namijenjene djeci. Koristim ovu prigodu da pozovem svu talentiranu djecu da budu dio ovogodišnjeg FEDU-a od 3. do 7. svibnja tako što će na naše adrese info@fedu.ba i kulenovict@gmail.com poslati svoje snimke na kojima pjevaju, sviraju, glume, recitiraju, plešu, pokazuju svoje likovne radove i druge zanimljive pothvate. I sami pišete bajke. U čemu se razlikuju današnje bajke od onih što su ih pisali veliki klasici? -Bajka od davnina zaokuplja čovjeka preplećući stvarnost i nadnaravno, uobičajeno i čudesno, moguće i nemoguće. Koliko autora sa svojim nadahnućima, toliko i bajki. I danas, primjerice, nastaju bajke inspirirane legendama i pričama iz naroda, kao i one čiji su akteri iznikli iz mašte i doživljavaju čudnovate avanture i zgode tragajući za ljubavlju, istinom, pravdom, srećom i blagostanjem te se boreći na strani dobra ili zla… Također, možemo čitati i bajke smještene u ovom vremenu ili pak dalekoj budućnosti, a neke prizivaju različita čuda tehnološkog i znanstvenog napretka. Dakle, bajka živi i razvija se i oslanjajući se na tradiciju i koračajući s čovjekom svojeg doba, a ako je književni tekst kvalitetno napisan, izaziva zanimanje i intrigira u svakom vremenu. A dok čitamo davno proslavljena imena (poput Ivane Brlić Mažuranić, Ahmeta Hromadžića, H. C. Andersena, Oscara Wildea, braće Grimm, Charlesa Perraulta…), sjetimo se i onih koji stvaraju ovdje i sada, pronađimo i čitajmo njihove knjige kako bi i njihove bajke dugo i sretno živjele među nama. Moram spomenuti da će direkcija FEDU-a poslije proglašenja nagrađenih pristupiti objavi svojeg tradicionalnog izdanja – „Vilenjakova pera“. Ta zbirka nagrađenih bajki svake godine ujedinjuje nagrađene poznate pisce za djecu i darovite učenike, što daje poseban značaj ovom izdavačkom projektu U posljednje vrijeme živo je i u Vašoj književnoj radionici. -Nedavno su u knjigama završile moje priče za djecu, koje sam pisala posljednjih desetak godina i objavljivala u književnim časopisima Riječ, Susreti i Cvitak. Digitalna izdavačka kuća „Style Writes Now“ objavila mi je krajem 2020. u svojoj ediciji „Sirenoteka“ zbirku priča za djecu na engleskom jeziku „The Richest Child Around“ (Najbogatije dijete u kraju). Na engleski jezik prevela ju je i uredila književnica, prevoditeljica i vlasnica „Style Writes Nowa“ Marija Fekete-Sullivan dok je za lekturu bila zadužena Juliet Walker, a ilustracije sam uradila ja. „The Richest Child Around“ obuhvaća deset priča u čijem su središtu djeca u mnogim smiješnim i zaigranim zgodama, a ponekad i u tužnim okolnostima u kojima ipak pobjeđuju dobrota, suosjećanje i ljubav. Naslov knjige smo Marija i ja osmislile potaknute pričom „Perina štednja“ inspiriranom „štednjom“ mojeg pradjeda Pere, čovjeka koji je pomažući drugima dobio blago neprocjenjive vrijednosti. Ova je knjiga dostupna na Amazonu i Smaswordsu. Nedavno je na svoj put krenula i moja knjiga kratkih priča za djecu „Najjača riječ“. Objavljena je u IK Planjax iz Tešnja, izdavačkoj kući s kojom imam divnu suradnju, a donosi 25 priča inspiriranih mojim djetinjstvom, zgodama moje kćeri Meri kojoj je knjiga i posvećena, susretima s djecom u raznim književnim i životnim prigodama. Dakle, tu su inspiracije dragocjene već 40-ak godina, a neke su i od prošlog ljeta i svaka je potaknuta nekom stvarnom iskrom. Recenzentice su književnice i prevoditeljice Marija Fekete-Sullivan i Milena Rudež, grafička urednica je Murisa Bašić, a ilustracije potpisujem ja. Ova knjiga se može nabaviti kod izdavača i u online knjižari, a nadamo se boljim vremenima u kojima ćemo moći organizirati promocije onako kako smo to navikli prije ove pandemije i njezinih tužnih i teških okolnosti. Do tada svoje nove knjige promoviram u online programima. Tako ću napraviti jednu video promociju za FEDU, a zatim slijedi online program predviđen za 19. svibnja 2021. u sklopu „Književnih večeri srijedom“ koje organizira Društvo bh. pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj. Pišete i prozu i poeziju. Kako je sve počelo? -Prvu pjesmu sam napisala s osam godina, ali to je bila samo igra koja je zabavila moje prijatelje. Prvu pravu pjesmu napisala sam u travnju 1992. došavši u izbjeglištvo u Split, a evo razgovaram s Vama baš na obljetnicu mojeg odlaska u izbjeglištvo. Znakovito. Dakle, od travnja 1992. pišem poeziju i kratku prozu. Pisanje je u tom ratnom vremenu bilo i moje utočište u nevolji i moje oružje protiv zla koje nam se događalo, a onda je život donosio nove okolnosti i nadahnuća. Kad sam dobila kćer, počela sam intenzivnije pisati za djecu. Sada već imam deset književnih naslova. Za mene je pisanje velika ljubav, način života i čudesno putovanje bez osobitog plana, a s puno iznenađenja koja mi priređuju različita nadahnuća. Djela su Vam prevođena na nekoliko stranih jezika, a i nagrađivani ste za svoj rad. -Imala sam veliku sreću da sam putujući kroz književnost susretala vrsne i stručne prevoditelje, poput Marije Perić Bilobrk, Žarka Milenića, Ane Mikačić, Željka Perovića, Nikolle Berishaja, Marije Fekete-Sullivan, Milene Rudež, Jane Kabel, Laime Masyt, Thorvalda Berthelsena…, koji su željeli moje književne tekstove učiniti dostupnima na drugim govornim područjima. Zahvaljujući njima, moje pjesme i priče doživjele su prijevode na njemački, engleski, talijanski, albanski, danski, švedski, slovenski, makedonski, armenski, litavski… Kad je riječ o nagradama, one su bitan segment profesionalnog života i puno mi znače jer su mi pripale odlukama stručnih i objektivnih ljudi. No, možda je najveća nagrada dobiti potvrdu da je neko djelo dotaknulo srce čitatelja potaknuvši ga na razmišljanje i ispunivši ga radošću, nadom i inspiracijom za neko dobro djelo. A kada stvaram nešto novo, potpuno zaboravim i na nagrade i na divne reakcije čitatelja – posvećujem se novom djelu kao da mi je prvo i posljednje u životu. Što nam novoga pripremate? -Uvijek radim na više rukopisa, a trenutačno pišem bajke za novu bajkovitu knjigu. Inspiracija je moje rodno selo Bijela kod Konjica, u kojem sam odrastala do 1992., mjesto koje će me dok sam živa obogaćivati dobrotom, ljepotom i prijateljstvima za čitav život. Ne bih previše otkrivala, a sigurna sam da će ta knjiga razveseliti one među kojima sam odrasla. Dnevni list

- 15:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.03.2021., petak

Objavljena knjiga priča za djecu ‘Najjača riječ’ Lidije Pavlović-Grgić Zbirka priča za djecu “Najjača riječ” Lidije Pavlović-Grgić objavljena je nedavno u izdanju IK “Planjax” iz Tešnja, a uz potporu Fondacije za izdavaštvo. Knjiga je na 100 stranica obuhvatila 25 kratkih priča nastalih posljednjih deset godina, koje je Pavlović-Grgić i ilustrirala. Većina priča predstavljena je u časopisima za književnost “Cvitak”, “Riječ” i “Susreti” te kroz različite književne programe za djecu. -Pišući i ilustrirajući, vratila sam se u svoje djetinjstvo obilježeno velikim prijateljstvima, dragocjenim sjećanjima i važnim životnim lekcijama, što je vidljivo, primjerice, u pričama ‘(Dr)užina’ i ‘Vila crtačica’. Na pisanje su me poticali i doživljaji moje kćeri Meri kojoj je knjiga posvećena, pa se ona može prepoznati u više priča – kazala je za Fenu Lidija Pavlović-Grgić. Ona je također istaknula da je često inspiriraju i uspomene njenih prijatelja te djece koju susreće. -Dakle, družba s malom i velikom djecom je nepresušno vrelo inspiracije i velika radost – rekla je Pavlović-Grgić, istaknuvši i lijepu suradnju s ekipom iz IK “Planjax”. Pavlović-Grgić piše i za djecu i za odrasle, a “Najjača riječ” je njezino četvrto djelo za djecu. Prema riječima recenzentice Milene Rudež, ta knjiga donosi pregršt veselih dječijih zgoda uz motive koji će pobuditi dječiju maštu, kreativnost i želju za igrom. -Karakteristično je za priče u ovoj knjizi da su protkane humorom i vedrinom koji su itekako potrebni tamo gdje se uči, igra, druži i razgovara, kako u kući, tako i u školi i drugdje. Posebno će nas nasmijati priče ‘Medvjeđa usluga’, ‘Ostavi se računala!’, ‘Klaunov slobodan dan’ i ‘Matematički zalogajčići’ – zapisala je Rudež, istaknuvši i kako posebno mjesto u zbirci pripada prijateljstvu koje se njeguje i pamti doživotno. Čitanje ove knjige, zapisala je Rudež, može i odraslima donijeti veselje, vratiti ih u djetinjstvo, zamisliti ih o važnim životnim temama. -Junaci ovih priča često odgovaraju na pitanje: ‘Što ja mogu učiniti da svijet učinim ljepšim mjestom?’ Dajući odgovore, oni poručuju kako svaki čovjek u sebi nosi sjeme dobrote iz kojeg se trudom i pokazivanjem empatije može ostvariti sreća. A ako se na kraju upitamo koja je riječ doista najjača, odgovor je sasvim jednostavan – ona koju nosiš u svojem srcu – smatra Rudež. Recenzentica Marija Fekete-Sullivan podvukla je da zbirka ima niz poruka i pouka te da kroz različite situacije na nenametljiv način educira i usmjerava najmlađe na istinske vrijednosti, poput empatije te činjenje dobrih djela. -U jezgrovitim, pitkim i upečatljivim pričama jednostavno pršti ljubav prema djeci i majčinska odlučnost da se potomcima pruži najbolje čime raspolažemo – navela je Fekete-Sullivan. Kad je riječ o promocijama, autorica kaže da će zbog aktualnih okolnosti vezanih za pandemiju koronavirusa sačekati bolja vremena za susrete uživo, ali svakako knjigu namjerava predstavljati kroz online programe. Jedan od njih je predviđen za 16. juni u sklopu “Književnih večeri srijedom” koje organizira Društvo bh. pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj. Krajem prošle godine objavljena je i zbirka priča Pavlović-Grgić na engleskom jeziku “The Richest Child Around” u izdanju digitalne izdavačke kuće “Style Writes Now”, a pod uredničkom palicom i u prijevodu književnice i prevoditeljice Marije Fekete-Sullivan. Ta knjiga je sad dostupna i kao kindle izdanje na Amazonu na poveznici: https://www.amazon.com/Richest-Child-Around-Lidija-Pavlovic-Grgic-ebook/dp/B08XMX5TZK BHRT / FENA

- 15:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.12.2020., četvrtak

The Richest Child Around: Nova knjiga za djecu Lidije Pavlović-Grgić Digitalna izdavačka kuća “Style Writes Know” iz Sarajeva objavila je u ediciji “Sirenoteka” novu zbirku priča za djecu Lidije Pavlović-Grgić “The Richest Child Around” (“Najbogatije dijete u kraju”). Književnica, prevoditeljica i vlasnica digitalne izdavačke kuće “Style Writes Know” Marija Fekete Sullivan uredila je knjigu i na engleski prevela deset priča Pavlović-Grgić, koja osim priča potpisuje i ilustracije, a lektorica je Juliet Walker. “Izdanje na engleskom jeziku obuhvaća deset priča, a obilježeno je zanimljivim zgodama djece, dok je u nekim pričama junakinja i moja kćer Meri koja me često i inspirira. U priči ŚBites of MathsŚ (Matematički zalogajčići) spajamo matematiku s kuhanim povrćem, a Meri igra važnu ulogu i u božićnoj priči koja u ovom vremenu podsjeća što svakom čovjeku treba biti bitno u životu. Možda će čitateljima biti zanimljiva i priča ŚEma and Skeleton ManŚ (Ema i Kosturko) koja propituje strah i prijateljstvo… Također, djeca se nađu i u nekim teškim okolnostima kada se pojavljuju i oni koji vraćaju osmijeh i vjeru u ljude, što također inspirira na pisanje” – kazala je Pavlović-Grgić. Govoreći o inspiraciji, rekla je kako ju je našla i u svom djetinjstvu, ali i u mnogim domišljatim, duhovitim i dobroćudnim osobama. Jedna od njih je i njezin pradjed Pero zbog koga su ona i urednica Fekete Sulivan knjizi dale naslov koji ima veze s bogatstvom stečenim jednom posebnom štednjom. A ta posebna štednja, pojašnjava Palvović-Grgić, sastojala se u tome da je on pomažući drugima, pružajući im ljubav i pomoć, govorio da tako “štedi” za starost. Lidija Pavlović-Grgić ističe kako i njezine ilustracije imaju simboliku i poruku, a uradila ih je u duhu dječijeg crteža i tehnikama bliskim djeci, pa i na taj način želi stvoriti posebnu povezanost s najmlađim čitateljima. Dodaje kako s Marijom Fekete Sullivan dugo surađuje kroz različite programe i projekte te joj je zahvalna na tome i svemu što unutar izdavačkog pothvata “Style Writes Now” čini za bh. autorice i autore – prevela je, uredila i objavila mnoštvo e-knjiga otvorivši mnogima puteve među inozemne čitatelje. Ta digitalna izdanja zainteresirani mogu naći na Amazonu, Smashwordsu i drugdje. “Fekete Sulivan je nedavno predstavila i svoju zbirku priča ŚDok je svijeta i vijekaŚ te e-book ŚKiki The HealerŚ Sonje Škobić. Također, njezino poznato djelo ŚSirenin sanŚ, koje je prevedeno na niz svjetskih jezika i obogaćeno ilustracijama umjetnika iz cijelog svijeta, nedavno je objavljeno digitalno za Australiju te Rusiju”, navela je Pavlović-Grgić koja ovih dana radi na novim ilustracijama. Riječ je o likovnoj opremi za njezinu zbirku priča “Najjača riječ” koja bi uskoro trebala izaći pod okriljem izdavačke kuće “Planjax”. Napominje kako su priče obje nove knjige nastale u proteklih deset godina i predstavljane u raznim kulturnim programima za djecu, a većina ih je objavljena u časopisima za književnost – “Cvitak”, “Riječ” i “Susreti”. BHRT

- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2020., subota

LIDIJA PAVLOVIĆ-GRGIĆ SLOBODA Zatvaraš oči i vjetrom crtaš svijet bez buke. U snu rađaš savršenu melodiju. Prizivaš kišu. Gaziš krhotine riječi. Ne trebaš ljude, ne trebaš sjene. Tu sam. 14. 7. 2018. Pjesma je objavljena u kolovozu 2018. u časopisu "Susreti"

- 23:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.02.2020., petak

Pavlović-Grgić: Za pisanje bajki najzaslužnija je moja kćer Meri Posljednjih godina bajka se vraća na književnu scenu u velikom stilu kroz nove projekte književnica i književnika za djecu, ali i kroz festivale i projekte posvećene stvaralaštvu za djecu i mlade, koji su zasigurno doprinijeli afirmaciji bajke i potaknuli mnoge da se pozabave i pisanjem tog žanra. Jedan od tih festivala je i FEDU čiji je natječaj za najbolju bajku u kategorijama pisci i učenici upravo u tijeku, kazala je za književnica Lidija Pavlović-Grgić. Njena je nova knjiga "Gdje živi bajka" koju je ne samo napisala nego i ilustrovala, nedavno objavljena u izdavačkoj kući Planjax iz Tešnja, a uz potporu Fondacije za izdavaštvo Federacije Bosne Hercegovine. Knjiga obuhvata pet bajki: "Hlado", "Sedma suza", "Polovica pjesme", "Tamo gdje zastade konjic" i "Pauk Reno traži prijatelja". Lidija Pavlović-Grgić, govoreći o izboru da piše prozu, poeziju pa i bajke, navodi da je umjetnost bila dio nje od najranijeg djetinjstva te da je oduvijek bila okružena dobrim knjigama, kvalitetnim pločama i bojama. "Crtam otkad znam za sebe, a poeziju i kratke priče pišem od 1992. Za djecu sam počela pisati kada je moja kćer Meri počela od mene tražiti da joj pričam priče. Prvo su to bile kratke priče o svijetu koji ona poznaje, a onda me inspiracija odvela i u svijet bajkovitih bića i događaja. Meri je, dakle, najviše zaslužna što pišem poeziju i prozu za djecu te bajke kojima sam ju htjela zabaviti, zainteresirati za čitanje, prenijeti joj na nenametljiv način univerzalne vrijednosti i pouke, a uz to ju potaknuti na razmišljanje i kreativni rad", istakla je ona. Pavlović-Grgić ističe da je vremenom počela objavljivati u časopisima, zajedničkim zbirkama te da je za neke od njih dobila vrijedne nagrade. Tako joj je "Hlado" donio "Zlatno Planjaxovo pero" na natječaju IK Planjax za najbolju priču za djecu u BiH, a "Sedma suza" nagradu na 24. književnim susretima "Stazama djetinjstva" u Bosanskoj Krupi. "U ovoj je knjizi i bajka "Tu gdje zastade konjic" koju sam pisala inspirirana legendom o nastanku Konjica, pričom koju mi je davno prenijela moja baka Šima Arapović. Pišući bajke često budem inspirirana dobrim ljudima i prirodom svojeg zavičaja – selo Bijela u kojem sam imala predivno djetinjstvo i iz kojeg sam otišla 1992. u ratu, gorostasna planina Prenj, Neretva...Stoga sam radeći ilustracije za ovu knjigu dočarala neke nama iz tog kraja važne toponime i mjesta te ovaj projekt posvetila djeci koja su odrasla ispod planine Prenj, a žive po cijelom svijetu noseći u sebi ono najbolje s rodnog praga", naglasila je. Govoreći o pisanju, Pavlović-Grgić je podvukla da nema neki plan te da jednostavno osluškuje unutarnji glas i nikada ne zna šta će i kada napisati, ali jedno je sigurno - da uživa u tome jer kod nje u životu u punom smislu se pisanje rimuje s disanje. "Nekad to bude pjesma, nekad priča koja se u meni taložila 20 godina, a nekad evo i bajke koje sam mogla uklopiti u jednu knjigu. Tako uvijek radim usporedo na više rukopisa. Sada su mi trenutačno u procesu nova zbirka priča koju sam započela raditi 2013., zbirka nedavno nastale poezije, ljetos napisana knjiga priča za djecu i jedna slikovnica napisana prošle godine. Kad će to izaći? Ne znam. Kad se sve posloži", ustvrdila je Lidija Pavlović-Grgić. Lidija Pavlović-Grgić rođena je 1976. u Konjicu, a trenutno živi u Sarajevu. Po struci je profesorica hrvatskog jezika, a bavi se novinarstvom, književnim radom, lekturom i ilustriranjem književnih tekstova. Nagrađivana je u zemlji i inozemstvu, poeziju, pjesme i priče prevedene su joj na njemački, engleski, talijanski, armenski, slovenski, makedonski, albanski, litvanski, danski i švedski, a knjiga "Gdje živi bajka?" joj je osmi književni naslov. FENA, N1

- 18:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.03.2019., nedjelja

LIDIJA PAVLOVIĆ-GRGIĆ ŠILJINA CIPELA – Dobro Vam stoje cipele – reče mi prodavačica koja bi mi dala isti kompliment sve da sam u čamcima prošetao ispred nje, što sam komotno i mogao jer sva moja obuća nosi broj 47. – Dobre su, ostavljam ih na nogama, a stare mi spakirajte – i ja sam bio oduševljen crnim kožnim, što bi Dalmatinci rekli, postolama u kojima ću, nadao sam se, dugo i sretno ploviti sarajevskim ulicima i šire. S povećom vrećom, u kojoj su od šestogodišnje kilometraže izdisale moje stare brodice, ušao sam na Marijin Dvoru u tramvaj kako bi se dovezao do rođaka Branka na Otoci. Zvao me na večeru na kojoj će biti i neka kolegica njegove žene Ivone. Njih dvoje u posljednje vrijeme imaju običaj spajati me s nepoznatim potencijalnim udavačama kako bi mi na pragu četrdesetih pomogli odbaciti mrski teret samačkih dana. No, svaki bi me put upoznali s nekom čijeg se imena idućeg dana ne bih ni sjećao, a poslije svakog njihova provodadžijskog pothvata bio bih sve sigurniji da za mene na svijetu para nema. Kupovina cipela došla mi je kao antistres terapija prije iskustva s još jednim umalo dogovorenim brakom ili, bolje rečeno, vrtuljkom ljubavi iz kojeg redovito ispadnem naglavačke i to na beton. Dok sam sjedio i razmišljao o onome što me kod Branka čeka, mladić do mene ustade izaći na Pofalićima, a jedna se gospođa zaleti zauzeti mjesto do prozora i pritom mi svom svojom težinom pritisnu lijevu nogu. – Aaaaaa! – vrisnuh ugledavši kako je moja lijeva cipela dobila nepotrebnu dekoraciju od štikle. – Izvini, sine, nisam namjerno – žena se uljudno ispričala, ali to nije poravnalo udubinu koju ni najvrsniji obućar ne može ispeglati. – Znam da niste namjerno, ali tek sam ih kupio na Marijin Dvoru i to na rate, a nemate pojma kako je teško naći pristojne cipele broja 47... – izustih pogođen činjenicom što ću uništeno morati otplaćivati pola godine. – Molim te, izvini, tako mi je neprijatno... – Ma, ništa, gospođo, što ćete, niste namjerno... Netko ne bi ni „izvini“ rekao – slegnuh ramenima. – A kako se zoveš? – zapita ona. – Ivica – nevoljko odgovorih dok sam u dubini novčanika oplakivao promašenu investiciju. – Gdje radiš? – uslijedi još jedno situaciji naprimjereno pitanje od kojeg mi se diže kosa na glavi, ali ipak najnormalnije odgovorih svjestan da moja neželjena sugovornica nema lošu namjeru. – Radim u novinama „Jutro“. – Imaš li ženu? – sada mi neizravno opali još jedan šamar, kao da zna za Branka i Ivonine planove. – Nemam, gospođo, nikoga – otpuhnuh i valjda u tom trenutku moje lice poprimi neki mučenički izraz. Zaključio sam to po njezinu brižnu pogledu, kakav samo majke ili jednostavno dobroćudne žene uputiti znaju. – Šteta, a tako lijep i kulturan momak – napokon me pomilova riječima. – Hvala Vam, gospođo. Pozdravljam Vas, ja sada izlazim – ustadoh jer smo se približavali Otoci. – Halali, sine. Nisam namjerno – pozdravi me svojim blagim očima boje čokolade, a ja joj nakon svega uputih nekakav osmijeh kao znak da joj opraštam sve štete koje mi je nanijela u tih nekoliko minuta od Pofalića do mojeg odredišta gdje će me, bio sam siguran, psihički zgaziti neka neman koja mi samo u snovima par može biti. Stigao sam kod Branka i Ivone, a tamo je, na moje veliko iznenađenje, sjedila Ana, vesela djevojka koja mi se ipak nije dojmila onako kako bi to moj rođak i njegova žena htjeli. Srećom, dalo se primijetiti, nisam ni ja njoj, ali smo našem upoznavanju dali šansu, pa smo se dogovorili za prijateljsku kavu na kojoj ćemo se skupa smijati našim donkihotovskim potragama za nekim tko bi s nama išao ukorak u svakakvim cipelama, pa i u onima s ogromnom rupom posred čela. Sutradan me na poslu zaskočilo novo iznenađenje. Kad sam se oko dvice vratio s terena, na stolu me čekao u plavi papir umotan paket na kojem je uz adresu pisalo samo moje ime. – Odakle se ovo stvorilo?! – upitah svojeg uredskog cimera crnokroničara Anesa. – Evo ti bombu poslali! Svašta vala pišeš u toj Kulturi. Nakav te pisac uzeo na zub – šalio se on u svojem prepoznatljivom stilu. – Daj, ne zezaj! Kakva to pošiljka stiže bez prezimena? – Donio neki momak. Ja sam preuzeo, rekao sam mu da si ti moj prijatelj s ponekim šarafom manjka u glavi – Anes je dodavao gas, a ja sam izuo onu nesreću i hitnuo je prema njemu. Uhvativši moj nespretno ispaljeni projektil, Anes primijeti manu na još jučer savršenom kožnom čamčiću. – Haha! Imaš rupu na cipeli k'o Šiljo, samo s pogrešne strane! – Zvat ću doktore da im kažem da si zbrisao i da dođu po tebe! – počeo sam se smijati, a što bih drugo. – Odoh pitati ovu raju iz Vučkove generacije znaju li oni ko je Šiljo. Ako ne znaju, tebe ću im pokazati! – ispali Anes i zbrisa iz ureda s mojom cipelom, a ja otvorih tajanstvenu pošiljku. U paketu su bile dvije crne kožne brodice istovjetne jučer kupljenima, uz njih velika čokolada s keksom, a povrh svega ceduljica s ovim riječima: „Dragi Ivica, izvini za ono jučer. Cipele ti je kupio moj sin Mustafa. Nosio ih u zdravlju i veselju. Ja ti šaljem čokoladu da zasladiš na poslu. Fatima.“ Čitao sam nekoliko puta i sve mislio da sanjam. Ta je žena zapitkivala i zapamtila i gdje sam kupio cipele i koji su broj i... Morao sam tu „bombu“, a i čokoladu podijeliti s Anesom. – Jarane, vrati Šilji cipelu! Nagradit će te kockom čokolade – viknuo sam kroz hodnik. – Neka, bolan, da prvo plaću potrošim! – javi se moj drug iz prostorije s automatom za kavu. 31. 10. 2017. Priča je pohvaljena na književnom natječaju „Marko Martinović Car“ za 2018.

- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.10.2018., četvrtak

LIDIJA PAVLOVIĆ-GRGIĆ OPORUKA Jednom ću opet mirisati kišu, razgovarati s pticama, gledati tvoju sliku. Sad riječi predajem vjetru, a rane vječnosti. Srce ostavljam kamenu i vodama. Tebi darujem molitvu i osmijeh. 14. 7. 2018. Pjesma je objavljena u kolovozu 2018. u časopisu "Susreti"

- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.06.2018., utorak

Objavljena antologija - Ny lyrik fra Bosnien-Hercegovina U Danskoj je početkom lipnja objavljena antologija suvremenog bh. pjesništva ''Nova poezija Bosne i Hercegovine'' (Ny lyrik fra Bosnien-Hercegovina) koja je predstavljena od 15. do 20. lipnja 2018. u Danskoj i Švedskoj. Antologiju je objavila izdavačka kuća ''Det Poetiske Bureaus Forlag'' iz Kopenhagena uz podršku Nordijske umjetničke fondacije. Urednik je danski pjesnik Thorvald Berthelsen koji je napisao uvodnu riječ, veliku većinu izabrane poezije prevele su danska prevoditeljica Jane Kabel i bh. pjesnikinja Milena Rudež, koja kao prevoditeljica i kulturna radnica već 26 godina djeluje u Kopenhagenu stvarajući književne veze i suradnju Danske i BiH, a autor pogovora je bh. pjesnik Sead Husić. Radi se o dvojezičnom izdanju na 650 stranica, koje sadrži pjesme 43 pjesnikinja i pjesnika prevedene s bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, kao i izabrane pjesme autora iz BiH koji žive i djeluju u inozemstvu (Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj...), a antologija pokušava dati pregled suvremene lirike BiH, uglavnom objavljene od 1992. do 2017. ''Na početku novog milenija'' Antologija završava pogovorom ''Na početku novog milenija'' Seada Husića. ''Ovo je još jedna sistematizacija našega pjesništva, itekako potrebna vremenu u kojem se naše društvo i književnost nalazi. Razlog više leži u tome da je ovo spona između dviju kultura: bosanskohercegovačke i danske, gdje vidimo da književnost još uvijek ima priliku da djeluje u pozitivnom smjeru, stvarajući svoj lirski univerzum. Ova antologija, između ostaloga, to i jeste'', zapisao je Husić koji je istaknuo kako je antologija bitna iz nekoliko razloga. ''Ona otvara put našoj književnosti u Skandinaviji dajući pregled bh. poezije u zadnjih tridesetak godina. Zastupljeni su poznati autori ali i oni koji se afirmiraju i koji će biti, pretpostavljam, bitni u našoj knjizevnosti. Također, sretan sam sto sam zastupljen kao pjesnik i autor pogovora u kojem sam pokušao dati skicu našeg pjesništva u zadnjih tridesetak godina'', rekao je Husić. ''Ne može se izbjeći da se bude impresioniran i inspirisan tom liričnom snagom, koja sa sobom donosi raznovrsnost izraza s novim izvedbama tradicije zajedno sa obnovom poezije kroz još širi pogled na svijet koji poznajemo. Bh. moderna poezija posebno demonstrira njenu jezičku obnovu i njenu primjenu u stvarnoj komunikaciji čak i pod najtežim uslovima. BiH postaje više prisutna, a pjesme nas upoznaju sa našom evropskom tradicijom i sadašnjošću'', istaknuo je urednik Berthelsen s kojim je uz Jane Kabel i Milenu Rudež antologiju predstavilo nekoliko zastupljenih autora. Tijekom tri predstavljanja antologije u sklopu programa poznatog međunarodnog festivala „LitteratureExchange“ u Aarhusu, koji je okupio pjesnike iz Danske, BiH, Njemačke, Švedske, Norveške, Ukrajine i Angole, osim gostiju iz BiH, Aleksandre Čvorović, Lidije Pavlović-Grgić i Seada Husića učestvovali su i bosanskohercegovčki pjesnici nastanjeni u Danskoj – Tomislav Čale, Alen Mešković i Aleksandar Šajin. U Aarhusu su nastupali i sudjelovali u književnim diskusijama uz poznate danske pjesnike, među kojima su bili Knud Steffen Nielsen, Brian P. Řrnbřl, Daniel Boysen, Steffen Baunbćk i Annemette Kure Andersen, a te programe vodio je Thorvald Berthelsen uz prevoditeljsku pomoć Aleksandra Šajina. U tom su gradu u okviru festivala bh. gosti čitali svoju poeziju i na Sajmu malih izdavača gdje su također oduševili publiku. Uslijedili su programi u Kopenhagenu gdje su 19. lipnja antologiju, svoje i pjesništvo kolega iz BiH uz Thorvalda Berthelsena, Milenu Rudež i Jane Kabel predstavili Sead Husić, Lidija Pavlović-Grgić, Aleksandra Čvorović, Joso Živković i Dana Nain-Rudović. U višejezičnom programu su učestovali i poznati danski autori, među kojima Marianne Larsen, Per-Olof Johnson, Cindy Lynn Brown i Karsten Bjarnholt koji je u svom predavanju bh. piscima približio savremenu sliku danskog pjesništva, a nakon toga se razvila živa diskusija u znaku razmjene iskustava pjesnika dviju zemalja. Suradnja s danskim piscima „Nova poezija Bosne i Hercegovine“ je 20. lipnja predstavljena u Svjetskom kulturnom centru (Verdens Kultur Centret) u Kopenhagenu gdje su skupa sa danskim pjesnicima (Thorvald Berthelsen, Niels Hav, Muniam Alfaker, Marianne Larsen, Per-Olof Johanson i Karsten Bjarnholt) učestvovali u čitanju poezije i razgovoru o razvoju modernog pjesništva u Danskoj i BiH Pavlović-Grgić, Husić, Čvorović, Nain-Rudović i Živković. Ova grupa pjesnika je nastavila prezentaciju antologije 20. lipnja u dvorani Malmö Konsthall u Malmeu u Švedskoj gdje su uz one iz antologije predstavljene i pjesme bh. autora nedavno objavljene na švedskom u poznatom časopisu „Lyrikvännen“. I taj je nastup kao i svi prethodni izazvao interes publike i javnosti za antologiju i poeziju u znaku umjetničke suradnje, a na jesen se očekuje da će predstavljanje bh. pjesnika u Skandinaviji biti zaokruženo na internacionalnom festivalu poezije u Oslu. ''Suradnja s danskim piscima, izdavačem i prevodiocima na nastanku i predstavljanju antologije bosanskohercegovačkog pjesništva u Danskoj i Švedskoj, bilo je neprocjenjivo iskustvo. Prvenstveno na profesionalnoj razini, zatim na uspostavljanju međuljudskih odnosa, novih poznanastava i kontakata, početak divnog prijateljstva između danskih i domaćih pjesnika, što sve otvara mogućnost za nove projekte i nastavak dobre suradnje. Druga, ali za mene ne manje važna stvar, je upoznavanje danske kulture i tradicije, širenje osobnih vidika, bolje razumijevanje europskog pjesništva i aktuelnih tokova, sagledavanje kakvo je naše stvaralaštvo u odnosu na skandinavske zemlje. S ponosom možemo istaći da je naše pjesništvo na jednom nivou koji zavređuje pažnju, jer smo izazvali veliko interesovanje danskih književnika. Ponosna sam, i čast mi je, što sam imala priliku da budem izabrana između više od četrdeset autora, da zajedno sa nekoliko mojih kolega otputujem i prikažem svoju zemlju u najboljem svjetlu'', prenijela je svoje dojmove Aleksandra Čvorović. ''Drago mi je da su u Danskoj i Švedskoj čuli i prepoznali naše pjesničke glasove te ocijenili kako BiH svijetu ima što ponuditi te kako istinska umjetnost ne poznaje granice. Sretna sam zbog svih nas zastupljenih autora, ali i prijateljstva koja je ovaj pothvat izrodio. Veliko hvala Thorvaldu Berthelsenu, Mileni Rudež, Jane Kabel i predstavniku izdavača Henriku koji su se upustili u ovaj zahtjevan pothvat i iznijeli ga u svakom smislu na zavidnoj razini, a hvala i Žarku Mileniću koji je mnoge od nas povezao s danskim kolegama'', zaključila je Lidija Pavlović-Grgić kazavši kako su bh. autori u Danskoj i Švedskoj uspostavili odličnu komunikaciju s posjetiteljima predstavljanja antologije, bolje upoznali aktualne tijekove u europskoj književnosti, ostvarili brojne prijateljske kontakte s književnicima, prevoditeljima i izdavačima, ali i učvrstili stara prijateljstva u Danskoj. Inspiracija za nove suradnje Joso Živković je također izrazio zadovoljstvo zbog suradnje i susreta s kolegama iz Danske, Švedske i drugih zemalja, a drago mu je i što je nakon predstavljanja antologije posjetio i druge programe te upoznao i dobitnicu Nobelove nagrade Hertu Müller koja je svoj književni događaj imala u okviru festivala u Aarhusu. Aleksandar Šajin je poslije druženja sa zemljacima i Dancima s kojima godinama surađuje istaknuo kako je antologija sjajan projekt koji inspirira na nove suradnje. ''Već sam razgovarao sa kolegama koji žive u BiH i Danskoj kako bismo osmislili nove zajedničke projekte ovdje i u BiH'', otkrio je Šajin. ''Ovom antologijom se ostvaruje moj san o obimnijem predstavljanju naših pjesnika u Danskoj još od dansko-bosanskog časopisa Poet, čiji sam bila zadnji urednik 2002, a čijem objavljivanju su doprinijeli Mustafa Cico Arnautović, Biljana Žakula, Tomislav Čale i Alen Mešković. Učestvujući na internacionalnom festivalu poezije u Brčkom, na poziv Žarka Milenića, upoznala sam naše mlađe pjesnike i ostvarila kontakt izmedju njih i Thorvalda Berthelsena, koji se oduševljeno prihvatio da bude urednik antologije i na kraju organizuje cijelu prezentaciju u Skandinaviji. Učinio je to na zaista zavidnom nivou, šest prezentacija u sedam dana, uz prisustvo novinara, televizije, danskih pjesnika, tako da su prezentacije bile mjesavina poetskog seminara i dvojezičnog čitanja poezije. Rad na prevođenju nije bio lak, jer naš jezik i danski su morfološki veoma različiti, tako da su mnoge danske pjesme mnogo duže, što je bio izazov posebno u grafičkoj obradi knjige. Ponosna sam sto sada uz Jane Kabel stoji i moje ime kao prevodioca, jer do sada samo prevodila sa danskog, petnaest knjiga, ali ova knjiga, koja je bila najteža, je moja najdraža. Iz razgovora sa danskom publikom saznala sam da su nasi pjesnici ostavili duboke utiske, kako zavidnim kvalitetom poezije tako i profesionalnom prezentacijom nove lirike Bosne i Hercegovine'', izjavila je Milena Rudež nakon prezentacije antologije u Kopenhagenu. U antologiju su uvršteni: Bisera Alikadić, Mustafa Cico Arnautović, Meho Baraković, Adisa Bašić, Mirko Božić, Amir Brka, Tomislav Čale, Branko Čučak, Aleksandra Čvorović, Munib Delalić, Ferida Duraković, Sabahudin Hadžialić, Hadžem Hajdarević, Emsura Hamzić-Sladoje, Sead Husić, Željko Ivanković, Miljenko Jergović, Zdravko Kecman, Asmir Kujović, Ilija Ladin, Suzana Lovrić, Alen Mešković, Žarko Milenić, Danica Nain Rudović, Nermina Omerbegović, Ernad Osmić, Lidija Pavlović-Grgić, Milena Rudež, Goran Samardžić, Izet Sarajlić, Goran Sarić, Dara Sekulić, Abdulah Sidran, Goran Simić, Mile Stojić, Tanja Stupar-Trifunović, Aleksandar Šajin, Faruk Šehić, Stevan Tontić, Damir Uzunović, Marko Vešović, Nikola Vukolić, Joso Živković-Soja. Bljesak.info

- 21:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.11.2017., nedjelja

Najbolja priča ovogodišnjih “Staza djetinjstva”: “Sedma suza“ Lidije Pavlović-Grgić Drugi dan Književnih susreta u Bosansoj Krupi književnici,književnice ,učenici i učenice sa svojim nastavnicima,uz organizatore počeli su ispisivati u Drugoj osnovnoj školi u Bosanskoj Krupi. U školskom holu ,škole kojoj su se gosti koji su je ranije pohodili zaista zadivili, jer je zadnjih godina postala i ljepša i toplija,jedan školski čas, bio je ispunjen obostranim zadovoljstvom svih, u kojem su “jezik sporazumijevanja i slušanja” bile samo lijepe riječi i situacije opisane tim riječima, koje će svima ostati dugo u pamćenju. Muhidin Šarić,,Amir Talić,Husein Dervišević,Ismet Bekrić,pisci koji već dugo hodaju “Stazama djetinjstva” i dvije književnice koje su po prvi put predstaili svoja djela na ovogodišnjim Dvadestčetvrtim književnim susretima u Bosanskoj Krupi,Ferida Duraković I Lidija Pavlović-Grgić, proveli su ugodne trenutke sa osnovcima Druge osnovne škole,uz dobre domaćine koji sui m kazali da su vrata njihove škole uvijek široko otvorena ,kako kroz ovu tradicionalnu bosanskokrupsku manifestaciju ,tako i za njihove pojedinačne dolaske I predstavljanje njihovih djela. Poslije posjete Drugoj osnovnoj školi,karavan pisaca je ove godine krenuo put Bihaća,tačnije na Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću. Tamo su se ,na jednom interaktivnom studentskom času,pisci družili sa studentima, koji će uskoro biti još jedna generacija koja će postati profesori i nastavnici,a možda i novi pisci sa Unsko-sanskog kantona,ili bolje kazati,iz ovog dijela Bosne i Hercegovine. Novina ovogodišnjih književnih susreta “Stazama djetinjstva “,odluka organizatora sa se ,uz podršku dekanice Pedagoškog fakulteta prof.dr.Vildane Pečenković ,oraganizuje na “Stazama” i susret sa studentima,bila je, da se žargonski izrazimo – “pun pogodak”. Uz zanimljive razgovore,pitanja studenata i studentica,uživanja u čitanju ispisanih pjesama i priča pisaca,nedostajalo je samo – mnogo vise vremena. Iskorak bosanskokrupskih “Staza djetinjstva” u studenski program budućih akademaca koji će svoja znanja prenositi novim generacijama, pokazao se dobrom novinom,koja će,po riječima organizatora književne manifestacije, naći svoje mjesto i dogodine,naravno obogaćena novim načinima čvršćeg povezivanja pisaca i onih koja će njihova djela izučavati I o njima govoriti svojim učenicima i studentima. Poslije Bihaća ,učesnici Kjiževnih susreta su se vratili u Dom kulture u Bosanskoj Krupi,na mjesto,gdje je I nekad I ove godine sve počelo. U velikoj sali Doma kulture u Bosanskoj Krupi čekali sui h učenici i učenice sa svojim nastavnicima i roditeljima,a na sceni je bilo sve spremno za perfomans koji su i ove godine osmislili bosanskokrupski entuzijasti,profesorice Elma Velić,kao autorica scenarija i Sedija Fetić koja je kreirala izgled scene,uz podršku, sa postavkama i scenskim rekvizitima , rado posuđenim I daraovanim iz bogate radionice Javne ustanove “Dječje obdanište i dom učenika” Bosanska Krupa.aAnaravno ,u tom djelu nezaobilazna je bila knjiga i Ćopić,ne u svijetu “Medvjeda I leptira”,već u svijetu svezaokupljajuće tehnike, koja djeci često ili prečesto uzima vrijeme koje bi mogli provesti u igri,u prirodi,ili u lijepom čitanju ili pisanju .Tu su bili I fanatastični mladi glumci-školarci,kao još jedna potvrda da u Bosanskoj Krupi ,kada je kultura u pitanju ima svega – književnosti,likovnosti,pozorišta,filma,oduvijek I zauvijek. Centralni dio Dvadesetčetvrtih književnih susreta bio je zakazan za četvrtak tačno u osamnaest.Tada je i počeo. Sunčanom pjesmom započele su ga i ove druge večeri Hana Bužimkić I Nadija Harbaš,a onda su voditeljice programa Edna Kadić I Hana Porić,u prepunoj sali ,započele uvodna predstavljaja nja pisaca,naravno uz njihovo čitanje onog što su odabrali “ispod svog pera ili računara”,za književnu publiku ovogodišnjih “Staza”. Pored toga ,koordinatorica programa ovogodišnjih književnih susreta, Zumreta Porić je sveprisutne u u Domu culture, pozvala da velikim aplauzom nagrade ovogodišnju dobitnicu priznanja i novčane nagrade za najbolje napisanu i pristiglu priču na ovogodišnji javni konkurs . Čast da otkrije ime autorice i naslov najbolje price pripala je dekanici Pedagoškog fakulteta u Bihaću,prof.dr. Vildani Pečenković.Napominjući da je ove godine na konkurs pristiglo osamnaest priča od petnaest autora,dekanica je kazala da je žiri odlučio da ovogodišnju nagradu dobije književnica Lidija Pavlović-Grgić za priču koja nosi naziv “Sedma suza”. Nagrađena autorica je zahvalila na dobroj recenziji njene price,na nagradi i vidno uzbuđena,ali i sjetna, kazala da je priča koju je slučajno poslala na konkurs posvećena njenoj “zamjenskoj” baki koja je u njenoj duši,za sva vremena ,svojom dobrotom i podrškom,dobila trajno mjesto ,iz kojeg će ona obnavljati svoje milosrđe,svoju želju da ljepotom I lijpom riječju sama doprinosi boljem i pravednijem svijetu u kojem živimo.Kazala je da njen prvi doazak u Bosansku Krupu neće biti I posljednji,naglašavajući da joj se želja za posjetom Bosanskoj Krupi javila kao dvanaestogodišnjakinji kada je za svoju dušu bila zaljubljena u pjesmu “Mala moja moja iz Bosanske Krupe”,rado je recitirala,snimala I preslušavala I govorila majci-tako bi voljela doći u mjesto gdje je natala ova pjesma.Lidiji se želja ispunila,iz Bosanske Krupe je ponijela nagradu,ne samo književnu,već kako je kazala i onu koja se ugnijezdila u njeno srce jer je upoznala divne ljude. Najčitaniji pisac između dvadesttrećih i dvadesetčetvrtih književnih susreta su bila djela Muhidina Šarića,pa je tako plaketa koja se svake godine dodijeljuje u ovom segment, otišla u njegove ruke čovjeka koji je učesnik svih susreta I koja će već od sutra će biti na polici sa brojnim priznanjima u Muhidinovom domu u svom rodnom Kozarcu. Svima onima koji su na bilo koji način dali doprinos u organizaciji ovogodišnjih književnih susreta “Stazama djetinjstva”, dodijeljene su zahvalnice,a druga veče Susreta je završena zajedničkom pjesmom u koju je sve,sjećajući nas na dragog Kemala Montena,po odabiru Saliha Suljanovića,vodila I ovaj put besprijekorno ,mlada interpratorica Nadija Harbaš uz podršku svojih osnovaca,ali i svih kojima četvrtak,novembar 2017-te ostati u dugom lijepom sjećanju. Treći dansusreta obilježiće Okrugli sto na temu sumiranja svega onogoga što su donijeli ovogodišnji susreti,ali i sve ono što bi pisci,nastavnici,učenici,kulturni radnici htjeli ugraditi u naredne,jubilarne dvadesetpete “Staze djetinjstva”, naredne godine. Dževada Štancl / Krupljani.ba

- 22:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #